Kroz stihove pisane za tebe struji vjecno proljece i vjecna jesen. Nase omiljeno doba. Kada bih mogao promjeniti jednu jedinu stvar napravio bih da muziku nikad ne prate stihovi. Korak do sna korak do tuge te, prekrasne tuge. Tuge, sto prozima, uzima i ostavlja tragove kojim ce neko od nas krenuti. Septembar je mjesec kada […]

28 godina je proslo ali iz duse nije otislo. Poklonili su kao na pladnju najbolje godine. I sada znaju, svi sve… Generacija R, jos uvijek trazi sebe od sebe. Generacija R, dozvolila sebi ulogu ” templara”. Generacija R, rasla u jednoj drzavi cijem su raspadu ucestvovali i svjedocili. Unistena generacija u besmislenoj igri novog i […]

Lomi se kicma daje se guzica. Globalizacija je spojila i nespojivo. Udji, zavuci se jos dublje… Ti ipak radis, ti ipak radis. Cekas vikend da podjelis sebe, zapletes i onako otuznu stvarnost. Ali, ti ipak radis, ti ipak radis. Strpljivo i sa saburom zanesi, odnesi, do cilja dodji. Jer, ti ipak radis, ti ipak radis.

Bila je naocita mudra i sa stilom. Osudjena na drustvo neobrazovanih levata i politickih divljaka. Kada odrastes kraj Miljacke, na prasnjavim ulicama Grbavice, onda u momentu prepoznas taj usiljeni osmjeh. Koristila ga je neodmjereno i sve to skupa izgledalo je nestvarno ljigavo. Cekajuci bolje dane padala je sve dublje. Mastala je o metropolama, a cesto […]

Te noci, cuo se samo odjek tvojih koraka. Noc si ukrasila mojim imenom. Rana je zora. Nebo je ispiralo tugu i bura je razbacala posljednje oblake. U daljini odbaceni psi tuzno su zavijali. Od kad je vijeka i svijeta bilo je i tuge. Tuga je uporan pratilac nase price… Pitas se kako nas je prepozala […]

Nikome ne pisem o vremenu gdje smo srecu nadohvat ruke ispustili. Nikome ne pricam o vremenu kada je samo jedan pogled znacio sve. To nam je bilo i malo i mnogo. To nam je bilo, slucajno. Teska je sutnja u kojoj se dodiruju misli. Kroz noc i dan ostao sam budan… Kroz noc i dan […]

Vrijeme kada si bila tu odavno je proslo. Vrata vec dugo zatvorena. Ipak , povremeno provirim i prisjetim se … Mozda je to samo usud nasih prenapuceno velikih mozgova. Srusiti mostove protjerati duse zatvoriti vrata , zauvijek. Ipak , povremeno provirim i prisjetim se, ozivim sjecanja poremetim san prevarim zelju za tobom , za potrosenim […]

Vikend prepun laznog ushicenja i nepoznatih pravila sporta. Na Face-u ponudjen sportski maraton prepun laznih osmjeha. Lajkom do osmjeha … lajkom do bankomata. Lajkom, uvlakom, uskoci na sareni cilim sa pobjedom. Lajkom, uvlakom, uskoci na crveni tepih sa peharom.  

Da li je ovo kraj … ili mozda novi pocetak. Mozda nikad i nije bio sam jedan pocetak, mozda i nije predvidjen kraj price. Na radiju svira bluz … vjesto kroji moje misli. Pitanje sto lebdi u vazduhu … Da li je ovo kraj… ili samo  novi pocetak. Ipak , u zivotu sve moze da […]

Izbor je tvoj… bas onako i nije po mom. Proteklo vrijeme, vrijeme samoce i previse tuge, ma, nek’ nam bude. Godina za godinom i onako je sve pod sudbinom. Mozda je sreca bila nas neprijatelj. Mozda nas je ucinila na trenutak slabim. Mozda nas je iznenadila pa se bespovratno izgubila. Nadam se da nisi se […]

Bez pcela nema ni cvijeca. Bez pcela nema ni voca, nema ni ljudi. Na jednoj strani vjestacka inteligencija oduzima dah, a na drugoj strani umire priroda. Radimo sa najuspjesnijim algoritmom ikada. Vise od 20 miliona godina… Mi smo pcele. Ima li nade za nas. Ima li nade za svijet. Ljudi su zagrlili prirodu. Taj zagrljaj, […]

Jutra imaju svoje pjesme. Sa ” Morning Jazz ” pocinje ovaj dan. April je prosao u kisi sta nam donosi maj. Svijet se mijenja i tesko ga prepoznajemo. Drustvo, proizvod  naseg vremena. Drustvo, zatrpano nakaznom revizijom istorije. Hodamo nad prazninom svuda se uklapamo, ali nigdje nam nije prijatno.

Jutro skoro kao i svako drugo. Treca kafa i druge procitane novine. Svijet i ljudi  krecu se u pravcu  samounistenja. Drzave kao razbojnicke druzine, svaka ista, sve nepravedne. Sopstveni jad se tudjim jadom hrani. Ljudi na trgovima… masovna podrska ludilu, sopstvenim ludilima. Drzave kao razbojnicke druzine. Drzave kao zivotinjske farme.

Ignorantan i preplasen izmucen bijedom i okovan neznanjem. Nas svijet. Sarene laze o najstarijem narodu. Od nacionalne kulture do nacionalne torture. Nas svijet, nas svijet. U smrtonosnom zagrljaju tranzicijskog haosa i svjesno kreirani sistemski urbicid. Nas svijet, nas svijet. Dezurni rodoljubi moderne hulje njeguju kulturu zlocina i smrti. Nas svijet, nas svijet. Vladajuca kasta glorifikovani […]

U korak s vremenom ovdje i sada, isto kao nekada… nepodnosljivo duga, nerazumnjiva, preduga ljudska tuga. U zelji i potrebi sada i ovdje kroz sumske puteve sa bojama vjetra koracam s namjerom da zaboravim te. Ipak, tesko te zaboravljam. Tvoj osmjeh, glas, pogled… Jos uvijek je svaki korak sa tobom. Jos uvijek je svaki stih […]

Lose vijesti svuda oko nas. Donosis poklon i odlazis bez traga. Kazi kako je sa one strane rijeke… Kazi kako je sa one strane planine. Jasno je da nema nicega u nasem okruzenju na sto bismo mogli biti ponosni. Kazi kako je sa one strane obale… Kazi kako je sa one strane ravnice. Kazi kako […]

Prodjose duge kise i sa njima tuge. Oko nas sve brze prolazi vrijeme. Tvoje lice jos pamtim, ali se ne sjecam boje glasa. Kao sto pamtim tvoje lice, sliku i osmjeh… zapamtio sam i muziku. Sada znam da taj bluz nikada necu pronaci. Sve je isto, ali nije ni blizu… dani lagano prolaze u nizu, […]

Kako da pronadjem grad, kako da pronadjem tu betonsku utopiju? Kako da pronadjem ulicu, tvoj korak, tvoj znak. Prazni parkovi, prazni pogledi rano ostarjeli ljudi bez sna, pretvoreni u homogenu masu. Zamisli da mozes cuti ono sto drugi presutkuju. Zamisli da svi sutimo i samo to slusamo, prvi zvuk kao prvu tisinu, jer kraj je […]

Ruka u ruci ptice na grani nepozeljni za ovaj grad. Psi na ulici pustinja u dusi, bez empatije za ovaj svijet. Kada moras da znas, da nije lako, ostati sam. Kada moras da shvatis i sve da ostavis, jer tuga je sve sto ostalo je. I noci i dani i svi otrovni pogledi ne mogu […]

Jos jedan korak do svijeta koji nestaje. Korak preko granice, skok preko zice i trag belaja i patnje. Crne oci, tamna kosa, rodjena djeca… od Levanta do Bangladesa, od Alepa  sve do Babilona. To su ljudi… to su samo ljudi, ljudi na granici. Granice, zicane barijere… demonstracija sile bez potrebe i svrhe. Ograde sto stite […]

Zapisati stih, razliti boju tvoj znak kao vjecnost. Ostani tu da gledam te… ostani tu da ljubim te. Ovo je nama, poklonjeno vrijeme… Prepustimo trenutku da odgovori na sva nepostavljena pitanja. Neka znaju svi.. obiljezi me svojim mirisom. Neka znaju svi… i rijec je dodir ako umijes. Da bi saznao moras da sutis… ako si […]

Dolazi zima, pada prvi snijeg. Pijem kafu, cini se da u njoj nalazim izvor mog zivota. Citam dnevne novine … u gradovima ljude proganjaju zbog boje koze i drugacijeg izgleda. Nema nista cistog medju ljudima. Ponovo se trudim da pronadjem rijeci za vlastitu slabost. Tvoje poruke su pune tisine, a znam, znam da imas jos […]

Kisni dan, za vratom teret cijelog svijeta. Ovo su dani kada zima ucini svoje. Umoran bez sna, tragam za vremenom kada su ljudi bili ljudi. Davno proslo vrijeme… idem dalje sa mojom borbom, idem dalje sa mojom torbom. Odakle sam bio, vise nisam. Sacuvao sam distancu i od proslog vremena, ali i od sadasnjeg. Ipak, […]

Ostati jak, unatoc svemu… Pitanje je kako, kako, ali kako dalje? Tolika magla, a ne skriva nista. Nepoznati ljudi… nepoznata lica. Nepoznati grad, hladne ulice. Ostale su noci istrgane nesanicom. Dolaze dani bez pocetka i kraja. Vrijeme se stopilo u ravnodusnost sto dominira, unatoc svemu. Pitanje je kako, kako, ali kako dalje?  

Uzivaj u bojama naseg djetinjstva. Polako, ne zuri uzivaj u sarenilu mahale. Nek’ ti korake nose mirisi kuhanja iz komsiluka. Iste one uske ulice su pred nama… i rasplamsana tisina u govoru dokonih kona. Bas onih sto zure i kada ne zure. Prolaznici bez mirisa znoja, srdacni ljudi sa kojima se kontaktira bez dodira. Dolazimo […]

Kada bih mogao gledati tvojim ocima. Kada bih mogao ljubiti tvojim usnama. Kada bih mogao tvojim rukama zagrliti svijet. Kada bih mogao rijeci razumjeti kao ti. Kao ti, sretan, kao ti. Ispred mene bi se otvorile ceste, mostovi bi spojili obale, a dusa bi se, konacno, napunila tvojim mirisom. Kao ti, sretan, kao ti. Kada […]

Otvorim s vremena na vrijeme knjigu sjecanja u glavi, da prelistam najljepse trenutke nekog dalekog vremena. Svi momenti, veliki i mali… svijetli i tamni, svi su moji… rado ih se sjecam. Pusti sebe na miru… trazi srecu u malim stvarima. Ostavi sebe na miru… pronadji srecu u detaljima. Poznato je, detalji kriju velike stvari, trenutak […]

Bez tebe, kao bez osmjeha. Bez tebe, kao bez pogleda. Cijelo vrijeme cu te pratiti, od tebe vecernje setnje traziti. Pod vedrim nebom, mjesec ce nam praviti drustvo. Povedi me jos nocas, negdje gdje ne postoji granica. Neko ce mozda i reci… nekim cudom dojam steci, da u nekom kutku… sjedimo sami i tuzni. I […]

Ponekad trazim drugi svijet… u rijecima, pjesmama, notama. Poezijom slikam slike. Ako smo zavrsili, ne zelim bjezati, bjezati od sebe. Da li ce ostati u knjigama pjesma o nama? Balkan, koncem jednog vijeka… Svako pleme crta svoju granicu, svi bi htjeli svoju stranicu. Zelio sam da me pratis u jednu daleku zemlju, kao planina visoku. […]

Dan za danom prolazi. Sporim , teskim korakom idem naprijed. Moram malo zastati , samo da se malo smirim… jer, ako ne idem dalje, zaostacu. Neugodna, urodjena, teska neodlucnost me tjera dalje, daleko od grada pod brijegom. Proklete rijeci tako mogu da bole. Slova koja razdiru um i kidaju snove. Pozelim te zauvijek ispratiti od […]

Pokazi mi tvoje ulice… Pokazi mi tvoj savrseni svijet, svijet saren poput cilima. Bez tebe i mene sve je tako pusto. Bez tebe i mene sve je tako tuzno. Vidis u meni ono sto se ne vidi. Na tragu si mojih teskih koraka. Hiljade ces tudjih rijeci pozeljeti da mijenjas, za sekunde nasih uzdaha, za […]

U bakrenim bojama jesenskih vjetrova… mirisom ceznje namirisan… notama sjete opjevan, sklapam oci na trenutak, zelim odlutati u daleke ravnice, tamo gdje su ljudi spori i zamrseni… tamo gdje ljudi nemaju dovoljno duse, i dovoljno muke iza sebe. Ima tu nesto… skriva se u nama… znam, a znas i ti.

Izmedju nas je ljubav i jed … izmedju nas je tisina i muk, izmedju nas je mrznja i strast. U vremenu pogresnih ljudi mi trazimo, tazimo nas, u sjecanju, pjesmama, u ljudima. Sve sto je izmedju nas, sve sto je ispred nas. U vremenu porusenih mostova, u vremenu podignutih zidova… mi trazimo put,trazimo put, put […]

Dolazim u grad gdje vlada mrak. Prasnjave uske ulice skrivaju dan… Puni parkovi, igra se sah, penzioneri gube polako dah. Borci na trgu, odbacuju zastave. Radnicka klasa trazi promjene. Smradovi ‘na kafi’, smisljaju prevare. Hrabri ljudi traze promjene, a papci traze uvale. Posten svijet trazi promjene, a misevi traze pozicije. Raspuknuti asfalt ceka nove izbore, […]

Nase pobjede, balkoni i zastave. Nase pobjede, dresovi i lazni osmjesi. Nase pobjede, parade ultra- nacionalizma. Euforija, lobotomija mozga. Nase pobjede, gajbe,  nasim novcem placene zasluge. Nase pobjede, lobotomija mozga… nase pobjede, mrzi drugog i drugacijeg. Pregazili, rasturili, potopili, zgazili, unistili. Nase pobjede, bijeg od lose stvarnosti. Euforija, lobotomija mozga… nase pobjede, mrzi drugog i […]

U meni je stih kojim te doticem. Sve znam, jer si tu… i kad grijesim, i kad placem. Onda stanem i sutim. Mislim da se krecem … ali nigdje ne idem. Kazes mi da letim na posudjenim krilima. Kazes mi da pricam…. u notama i slikama. Sve znam, jer si tu …. i kad grijesim, […]

Dok lezimo budni u ovoj tami. U ovoj vjecnoj noci trazimo jedan svijet koji je nepoznat. Ne znamo gdje i kada, svijetlo ce doci i ostati. Slojevi zivota, daleki grad … svjedoci smo da prolaze poroci i kraljevi. Zaljubljeni smo u ovaj stari grad. U vazduhu je nesto sto prije nikad nismo osjetili. Svako ima […]

Evo, tu sam… koracam u ritmu gradskog sata. Svaki novi dan…. nosi novu nafaku. Sapatom, tisinu od sna, tjeram sve strahove i tuge. Oslobadjam se tezine, izranjam iz ravnice. Htio bih samo … jos jednom… da vidim , da cujem. Prosut cu svoja sjecanja u daleke ravnice zaborava, zarasle u tragovima tuge. Htio bih samo… […]

Ima li smisla pitati za tebe ? Telefon suti ,ne cujem ti glas… Ipak , jos vjerujem da postoji spas. Nesiguran , nisam jak trebam barem jedan znak da nije sve mrak. I danas kad’ vratim traku izgubim se u tom mraku. Ostale su samo ceste na kojima hodam … vazduh koga disem, note koje […]

Noci su dani moji … Dani bez kraja, noci bez pocetka. Nasi dani me ponekad zovu u sobe, gdje je zakljucana tuga. Koliko god se nesto cinilo trajnim , vjecnim…. u odnosu na tebe, sve je prolazno. Jedino mi ostajemo da samujemo, jer samoca je,kazu,vrlina hrabrih. Da li nasi dani potvrdjuju to?

U sve te duge noci zelim ponovo patiti od srece. Pretvorit cu svoje misli u rijeci i prosuti ih zajedno s vjetrom sirom naseg grada. Ne, necu se vracati u podnozije naseg izgubljenog svijeta. Cuvam te za nase tisine. Ispod povrsine,vidim tvoj sjaj. Mi smo spoznali ljepotu, boje vjetra… ljepotu zivota, slatkocu gubitka i okove […]

Zar se zaista osjecas isto sa cigaretomu u ustima? Zasto ti vazda trebaju neke zvijezde … one samo izadju, da se pronadju . Zivimo u sada … ne sutra , ne jucer… samo danas. Zasto nikad , nikad nismo imali tu srecu, taj dodir , miris vjecnosti. Zivimo u sada … ne sutra , ne […]

Vise se ne trudim, ne pokusavam pozvati uspomene … Nakon  dugih godina, poslije dragih sjecanja, sam i napusten, potezima drugih prepusten. San zna umiriti dio zivota koji slijedi me uporno. Lijepo je znati da disem usporeno zbog tebe. Stajala si pored vjecne vatre, u vremenu kisnih godina, stajala u odajama mojih misli zauvijek cuvana.  

Znas da se ne bojim mraka, ali cu za tebe ostaviti svijetlo… Pravis vise problema nego sto imas rjesenja… Gledam te u oci i vidim daljinu koja te vuce… Iza nas su ugasene vatre, kuda idu zivotni putevi, gdje bjeze  porazeni stihovi, nikad dovrseni … Tu si blizu i tako daleko, tako daleko kao nasa […]

Priroda ostaje zauzeta sama sobom bez smisla za sve dobro… Tamo gdje se strahovi bune u gradovima.. Kamera za brzinu ima snagu i prati arterijske ceste. Kukavicluk  bez osjecaja slobode bez smisla za sve dobro… Samo svoj vlastiti prosperitet ali, to cini zivot supljim sto cini zivot supljim…  

Mi smo potpuno drugaciji prosli smo dug put Mi smo ukradena roba, nas su pokrali, pljackali su nase zivote Mi smo izgubljena djeca, djeca sedamdesetih. Mi smo izgubljena djeca mozemo li se promjeniti. Mi smo izgubljena djeca, pod zavjesama kao pod zastavama. I guzvaju se zavjese kao nasi zivoti, zavjese kao jedine zastave u koje […]

Novine na pultu trafike Mali prozorcic, tanjiric i kusur… Vesela sveska, Male novine i Bazooka bubble okus u ustima… Trafika pored skole, Zivotinjsko carstvo Kiosk pored stanice,miris stampe.. naslovne stranice dnevnih novina Oslobodjenje u rukama… Vruc burek, slicice i Kavabon Stripovi. Pez bomboni… Sportske novosti, Sport… Na naslovnici Tempa: u plavo-bijelom ritmu pobjeda Zeljeznicara na […]

Zasto ste ispustili svjetla? Prestanimo se udaljavati prekinimo se ranjavati Neka prestanu tisine neka prestanu gluposti. Vratimo se sjecanju tamo gdje su vjetar i kise razgovori i duge setnje. Vratimo se pocetku price prije nego sto odslusamo njen kraj.  

Opet kasne sati mog vremena. Ne treba mi promjena ne trazim bolje. Zavoljet cu prognane primiti odbacene ostat cu svoj. Gitarom bih odagnao sve tvoje strahove magle razbistrio tisinu ugasio i prazninu pretocio u sevdah.  

Osjecam tugu u tebi i vidim te u svom zivotu Budi slobodna za misli budi slobodna od ogranicenja, straha i mrznje. Pokreni se iz kosmara velikih i mudrih ljudi koji pisu iz tudjih glava u zemlji ponosa i u vodi do nosa. Budi slobodna zivjeti dan Budi slobodna voljeti bez bola i zalosti