Glas

Glas se cuje

samo dok sutimo

Slijepi lutamo

opustosenom zemljom

Trosimo se

na mjestima

gdje nikada nismo odlazili

Dok se u prolazu dodirujemo,

u ogledalu ne vidimo

i ovo malo duse prosipamo

Jednog ce dana

sve imati smisla

i ova prosuta dusa

i tuga dovoljna sama sebi

Predvidljivost ne dopusta

da se opustimo

uporno nas prati

neminovnost onoga sto slijedi…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s