Tvoje lice ispod
sesira boje pomorandze
starinsko, bezvremensko
odise duhom nostalgije
Tvoje krhko tijelo
u tamnozutom mantilu
s ocima bez nade
tromo se ka nigdje krece
Tvoj nesiguran korak
nepozeljan na drumovima sjevera
Tvoja dusa zatvorena
za siroko nebo i lazne ljude
Tvoje izdaje
tako svjeze
skoro kao da disu za vratom
Tvoj strah obiljezen
borbom sa svakodnevnicom
Tvoje zelje
ogranicene izmedju
potrebe i realnosti
Tvoje suze
nevidljive i za
tebi najblize oci
Nenadmasna u lezernosti
i sarkasticnom poimanju
ljudi oko sebe
trazis lavirint duse i
nesto ljudsko u neljudima…
