Povlacis crtu
ispod svog zivota
Sa sjetom se vracas
na dane kada je svijet
jos uvijek bio cijeli
Ostavila si tamo
pola svog zivota
U tom svijetu
sto vise ne postoji
U tom svijetu
daleko od stvarnosti
Pravu njeznost
pomjesati ne zelis
samocu odbaciti neces
zivot bez sutradan
olako prihvatas
Jesen cekas daleko,
daleko od stvarnosti
Kud’ te vuku puti?
Panonskoj melankoliji
gdje je ravnica
tebi pod nogama …
