Kroz stihove
pisane za tebe
struji vječno proljeće
i vječna jesen.
Naše omiljeno doba.
Kada bih mogao
promjeniti jednu jedinu stvar
napravio bih da muziku
nikad ne prate stihovi.
Korak do sna
korak do tuge
te, prekrasne tuge.
Tuge, što prožima,
uzima i ostavlja tragove
kojim će neko od nas
krenuti.
Septembar je mjesec
kada se vraćam,
slušajući muziku,
nekadašnjoj sreći.
Često se vratim
u to vrijeme,
izbliza i izdaleka.
Bitke koja su
obilježila čekanja.
I nakon svega
sam odlučio
ne rasipati energiju
na te iscrpljujuće i
jalove bitke.
I tako, polako sam
došao korak do sna,
korak do tuge…
te, prekrasne tuge.
