Te noći, čuo se
samo odjek tvojih koraka.
Noć si ukrasila
mojim imenom.
Rana je zora.
Nebo je ispiralo tugu
i bura je razbacala
posljednje oblake.
U daljini
odbačeni psi
tužno su zavijali.
Od kad je
vijeka i svijeta
bilo je i tuge.
Tuga je uporan pratilac
naše priče…
Pitaš se kako nas
je prepozala tuga.
Po mirisu duše,
po mirisu vjetra.
Po mirisu sjete,
po taktu bluza…
gdje nema
pobjedničkih pjesama.
